Da pređemo na srpski sa ovim serijalom. Good case practise ne razumeju ipak svi. Evo nas i u drugom delu. Ovaj put je u pitanju brending. Osuši se Miloju grlo pričajući o Press i Media kitu i neophodnosti istog na sajtu. No izgleda da ljudi ipak ne slušaju…

Verovatno ste došli u priliku da radite neki letak ili pripremate za štampu neku brošuru ili šta već. Isto ste tako tom prilikom imali potrebu da stavite logo sponzora koji naravno nemate, jer vam na zahtev o logotipu već 2 dana niko ne odgovara a rok završetka je juče. Super, upuštate se u neviđenu avanturu nalaženja alternativnog načina:

1) skidate sa googla 100x30px veliki logo menjate mu veličinu stavljate ga, liči kad se pogleda iz daljine… RUŽNO

2) krećete da vektorizujete logo, super vam ide, ona mrežica je malo smor, izbaciću je, mrzi me da je crtam… DANGUBNO, ČESTO NEISPRAVNO

3) ko ih šiša što ne odgovaraju na mail, imam dokaz da sam poslao ne mogu mi ništa… POGUBNO PO BUDUĆNOST

Sve se ovo upravo rešava upravo media/press kit-om na kome izmedju ostalog od potrebnih resursa (podaci o organizaciji, saopštenja za štampu) o samom privrednom subjektu možete i staviti logo i sve što ide oko toga. Savršen primer za to je USAIDov sajt (mi možda znamo zašto, ali Amerikanci znaju kako!):

USAID Branding Guidelines

Izgleda da ipak Milojeva priča nije toliko prazna, i da to nije čisto da se popuni vreme u predavanjima. Umesto da odgovarate po svakoj pripremi za štampu nekom nervoznom klincu poput mene, koji ima rok za juče, media/press kit štedi vreme obema stranama. I ono što je još bitnije to su kao što ime i kaže brand guidelines. Nisam previše upoznat sa stanjem kod naših firmi, ali je u većim stranim firmama uglavnom regulisano na koji način se može pojaviti logo na nekom štampanom odnosno web dokumentu (za šta je USAID zaista odličan primer). Na osnovu ovoga se razlikuju tzv. brand aligned pojavljivanja u javnosti i ona koja to nisu. No da ne davim previše o brendu mislim da Vam je jasna suština cele priče.