I ako se ne bavim hardverom, nekako je u prirodi struke kojom se bavimo, kako je isti oruđe za rad, da se informišemo i poznajemo ovu oblast. Neretko, jedan od upita koje sam dobijao, bila je kupovina računara za decu, to je sada trend i poput televizora pre 30 ili video rekordera pre 20 godina, sramota je da u kući ne postoji računar. To u neku ruku i nije loše što se tiče nacionalne informatičke pismenosti, ali fokus ovog teksta zadržaću na kupovini računara za dete.
Dobro je što se kod nas pojavila svest o dobrim stranama i neophodnosti računarske pismenosti u savremenom društvu, bilo za lične ili poslovne svrhe. Možda razlog kupovine nije potkovan ovim motivima (često je to i zavist/novostečena potreba kao u gorespomenutim primerima televizora i videorekordera), ali je ono što bi trebalo da je krajnji ishod svakako nešto približno tome.
Prva dilema koja se kod mene javljala jeste vreme za kupovinu računara detetu. Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti. I ako sam bio protivnik kupovine računara pre recimo 7-8 razreda osnovne škole, to je gotovo sada nemoguća misija jer je informatika sastavni deo osnovnoškolskog obrazovanja i u tom kontekstu računar je neophodno nabaviti ranije. Razlog mog odugovlačenja nabavke računara bio je lični primer. Da sam ranije dobio računar, bez stečenih radnih navika što se skole tiče, verovatno nikada ne bih došao do stadijuma da upišem fakultet. Sa druge strane, ljudi kojima sam branio da nabave detetu ranije računar, i koji me nisu poslušali, sada su svedoci upravo takve situacije, a to je da dete provodi dobar deo dana za računarom, a učenje istorije, biologije i tih predmeta koji su često puni detalja i neomiljeni, uz postojanje Interneta čak i nama nemaju smisao, a kako to tek objasniti detetu.
Sa druge strane, korišćenje računara od malih nogu doprinosi boljem shvatanju funkcionisanja računara, klinci počinju da hvataju osnovne cake, upoznaju radno okruženje što im kasnije mnogo znači prilikom naprednijeg korišćenja. Deca se oslobađaju od fobije koje stariji korisnici računara imaju, i novu tehnologiju doživljavaju kao nešto jednostavno i primereno njima.
No, druga dilema, i ujedno razlog ovog posta jeste razlog kupovine računara detetu. Ono što mi je neoprostivo u ovom slučaju jeste činjenica da se kompjuter često tretira kao bilo koja druga igračka koja služi da smanji vreme koje provodite sa detetom, time što ćete mu pružiti ono što ono želi. Ovo poseban značaj ima u slučaju ako detetu, sve u paketu sa računarom nabavite i Internet i date mu pristup u potpuno novi svet, paralelan sa onim realnim, što vrlo često dovodi do alarmantnih situacija poput skorašnjeg skanadala sa pedofilom.
Kompjuter nije igračka, na njemu se mogu igrati igrice, ali pored toga, pogotovu prilikom kombinovanja sa Internetom otvara se širok spektar mogućnosti, ili je možda u slučaju dece bolje definisati pretnji, koje vrebaju i u svakodnevnom životu. Ne bih da zvučim paranoično, ali problem u ovom slučaju nije do tehnologije, već do roditeljskih odgovornosti. Rad na računaru deteta od 7 ili 10 godina treba pratiti isto tako kao što pratite dete u ostalim aktivnostima. Ne bih da zalazim u diskusiju oko tipa igrica koje se daju deci, gde je dosta kritičara za zabranu pojedinih žanrova kompjuterskih igrica među mlađom decom, iz razloga što znam da je ovo nemoguće. Klasičan primer za to je GTA, koji je ako se ne varam 18+ igrica, a nema deteta koje je ne igra.
Boravak na Internetu, pak, je nešto što svakako brižno treba pratiti. Kao što sam gore spomenuo, Internet sa bezbednosne strane nije mnogo manja pretnja od realnih okolnosti. Porno sajtovi (deca su radoznala a i nije teško doći do istih), kojekakve zajednice na kojima lako mogu biti obmanuti, jer ipak oni nemaju dovoljnu životnu zrelost da donose odluke, i uopšte filtriranje sadržaja koje se nudi na Internetu može dovesti u najboljem slučaju do problema sa virusima na računaru a u najgorem verovatno ni sami ne možemo naslutiti.
Računar nije i ne sme biti zamena za vreme koje trebate provesti sa svojim detetom. U procesu odrastanja, uz sve bube i radoznalost dobro je naći se i iz prikrajka kontrolisati aktivnosti vašeg deteta da ne bi došlo do neželjenih posledica. Za praćenje kretanja na Internetu postoji gomila parental control rešenja kojima se može kontrolisati aktivnost deteta na računaru/Internetu, naravno ne u želji da ugrozite njihovi privatnost, već da se osigurate da neće biti žrtve nečijih izopačenih umova.
Bojim se da ovaj post ne daje odgovore već ostavlja mnogo pitanja, pa eto pozivam vas na diskusiju u komentarima. Nisam roditelj, i možda u tom slučaju nisam previše referentan da pričam o ovoj temi, ali prethodna dešavanja, kao i prilika da posmatram decu koja danas provode dane ispred računara umesto napolju (mada ovo zvuči kao klasičan generation gap problem) čini mi se da će otvoriti jednu potpuno novu dimenziju problema kod nas u budućnosti, od gojazne dece poput Amerike, do ko zna čega već što smo tamo imali prilike da vidimo. Koji su vaši utisci?
Photo credit: Mitikusa
A zamisli da idu kojekuda, skitaju i drogiraju se…
Mada si u pravu za Parental Advisory.
Ima tih programčića da pratiš svoje dete i sve aplikacije koje koristi, doduše nisu besplatni ali ti ide kao RSS i stiže na mejl svaka aktivnost. Tipa ne moraš da googlaš nego dobijaš lepo izveštaje s kim se druži i u kom kontekstu se pominje njegovo ili njeno ime.
eh sad, imas i onaj vic sto kazee… a sto se ti ne drogiras kao sva ostala deca :)
Da ne planiraš prinovu pa sazmišljaš o kreditu i periodu otplate za novi računar? :)
Elem, ne mora nužno da znači da će neko popustiti u školi ili će se automatski asocijalizoati ako dobije/kupi računar. Nije da je malo broj takvih, ali ima i drugačijih primera. Ja sam npr. potpuno isti uspeh imao i pre i posle kupovine računara (da sam dobio Play Station, verovatno bi bila druga priča) te mislim da to nema veze sa samim postojanjem računara u dečijoj sobi, već sa vaspitanjem deteta i njegovim ličnim afinitetima…
Naravno u startu se treba postaviti prema tom almighty računaru kao kućnom uređaju koji je sastavni deo svakodnevice pre svega, a tek onda (prema afinitetima) kao oruđu za posao, igračkoj mašini, sredstvu za ubijanje vremena, učenje ili šta već…
Ono oko čega se apsolutno slažem to je NEMA INTERNETA dok se za to ne steku određeni uslovi… i onda postepeno (filtriranjem) uz edukaciju o tome šta, kako i zašto…
Najveći apsurd kod računara i druženja kod dece je fudbalica. U današnje vreme kad dete pozove drugara na fudbalicu, ne misli na kotrljanje džombaste gumene lopte po ulici, već na partiju sa dva gamepad-a uz FIFU ili PES. Što u neku ruku (što je najgore) i nije toliko loše jer se ipak igra sa društvom, za razliku od onih singleplayer manijaka koji 24/7 prelaze misije u svojoj omiljenoj RTS strategiji…
AMIN
Ja primjećujem da je večina tkz. web developera maloljetno, i sada reci da nije korisno naučiti html, css, php ili ostalo u ranim godinama da se kasnije razvija…
p.s. ja sam sa 10 godina učio php pa ti vidi :)
naravno, ima i onaj Kinez il sta je vec sto pise iPhone aplikacije ali ja bih ipak ostavio detinjstvo da se u njemu uziva a ne da se zamplacuje phpovima itd… bez uvrede naravno
uzivanje u djetinstvu?? danas toga nema….
Jaaao, slušaj ga, ko da ima petoro dece. :)
rado vidjen u zenskom drustvu :)
E jbg sad, ja sam od 7. razreda kuckao HTML, a nesto kasnije poceo i PHP, al' u to doba nije bilo CSS-a… bar se nije koristio k'o sad…
nikakve kolicine filtriranja, pracenja i sl nece spreciti dete u namerama da otkrije stvari na internetu. mozda nece kod kuce, ali to je jos gore jer ce otici kod druga koji nema tako brizne/zainteresovane roditelje i tamo provoditi sve vise vremena.
gestapo pristupom mozes samo obrnuti efekat postici u tim godinama, a i neces ga spasiti od "online manijaka" , kojih BTW ima manje od ovih offline.
nemam decu ali pricam kao neko ko je u osnovnoj gledao pornice na VHS kod drugara, kucao u asembleru na C64, probao i alkohol i duvku i sex i RNR u srednjoj… i posle ICQ bahanalije… i opet ostao normalan. bar mislim :)
poenta je U DRUSTVU s kojim se to dete druzi, a pomalo i u disciplini, a ne u tome da mu stavis dobar firewall
svidja mi se :) pises jako iskreno i cisto. vazno je i posle svega toga sto si napisao ostati OK i nastaviti normalno…
bas sam pre neki dan instalirao neki netnanny ili sta vec, drugarima ciji je 7 godisnji sin poceo da otkriva da svasta dobijes kada upises u google "seksoteka" i slicne stvari…
Inace klinac je nadprosecno inteligentan, dok nije posao u prvi razred nisu mu na pamet padale takve stvari… nego sada kad mu dodju drugari(7god) poceli su da otkrivaju svasta…
Ja sam skroz za limitiranje sajtova koje mogu da posecuju, pokusajte da ukucate sex na googlu, samo 2 klika do svakakvih bolestina… licno mi se cini da je to ipak malo previse…
kupiti računalo djetetu i nije loša stvar, po meni u nekoj razumnoj dobi 3,4 razred osnovnjaka, internet ipak malo kasnije kad dijete razumije i nije toliko izloženo opasnostima, važno je ipak da starci osmisle i kontroliraju sadržaj na računalu za djecu, uvedu neki red, da dijete ne sijedi cijeli dan pred računalom i igra nekakve pucačine, nego osmisliti nešto edukativno za djecu i vremenski ograničiti, ono sam često preporučao ljudima koji su pitali gdje i kako nabaviti računalo, jest da kupe rabljeno računalo kod nekog servisera, prvo računalo je ispravno, jeftino, nije baš prastaro a za početak je sasvim dovoljno umjesto da se bacaju hrpe novca za novo računalo koje ionako nije nešto bolje od ovog rabljenog … kad dijete odraste i stvarno se zna njime služiti onda razmisliti o kupovini novog računala …
Um… A šta fali seksu? Seksualno obrazovanje odavno nedostaje u školama ;) Koliko nas je prva saznanja o seksu kupilo iz čuvene PanErotike, filmića na Palmi i… sa neta?
Ali aj, da ne idem baš na sam rub etike. Ne znam, ja, recimo, zavidim svojoj sestričini.
Odrasta u doba kada je toliko kurseva, školica, i pre svega – gadgeta pri ruci [em je tehnologija napredovala, em je u svakom slučaju bolje biti dete sada, nego u inflaciji, koju smo mi imali privilegiju da iskusimo, barem posredno]. Ima komp maltene od rođenja, ali ujedno i dovoljno zainteresovane roditelje da ne ograničavaju, već usmeravaju i vaspitavaju :) i uopšte nema problema, i pored ADSL-a… :)
Reč ,,da,, postala je poruka ljubavi prezaposlenih roditelja. A najvažnija je komunikacija- koja je ujedno i nadzor šta naše dete radi na računaru i gde je na internetu.
Nisam za nikakve zabrane niti firewalle, nego mislim da roditelj treba da pokaže da i u njemu živi dete i zadobiće vredno poštovanje. Najvažnije je odvojiti vreme i biti uz dete. Jer dete je dete. Preuzimanjem odgovornosti za dečiju upotrebu računara porodice mogu značajno smanjiti potencijalne rizike i u isto vreme dozvoliti deci pristup mnogim pozitivnim iskustvima u učenju.
Decu treba usmeriti, a nikako ima braniti.
Ja sam jedino za ograničenje u količini vremena koje se provodi ispred računara, pogotovo u vreme školske/radne nedelje. Treba imati meru.
Pokazati im da ima programa za njihov uzrast i malo ih odvojiti od igrica, nije na odmet..šta više…
ma kakav bre kompjuter, daj deci droge, snacice se za dalje haha sala naravno, bolje komp nego vutra, a mnogo slobodnog vremena i blejanja po gradu dovodi do toga… (zato bolje da instalirate detetu cs i znate uvek gde je ;) )
This website can be a walk-through its the info you desired relating to this and didn’t know who to ask. Glimpse here, and you’ll definitely discover it.